STRAH I NADA U SAVEZNOJ REPUBLICI NEMAĆKOJ je senzacionalno neobična drama najigranijeg pisca u istoriji nemačkog pozorišta dvadesetog veka - Franca Ksavera Kreca, autora kojeg je, sedamdesetih i osamdesetih, istovremeno igralo četrdeset do pedeset uglavnom nemačkih ali i evropskih pozorišta. 1973. godine njegovo SEOSKO DVORIŠTE, sa najvećim nemačkim glumcima Brunom Gancom i Evom Mates, šokiralo je i zapanjilo već blaziranu beogradsku publiku koju posle šest Bitefa, tobož, ništa više nije moglo da iznenadi, da bi od nje ipak dobilo prvu ikad nagradu publike, ali i Gran pri VII Bitefa.
KREC U BEOGRADUKod nas su Kreca slavili, ali ga nisu postavljali na scenu, jedino je Ljubiša Ristić sredinom sedamdesetih, napravio nekoliko predstava po njegovim čudesnim hiper-realističnim komadima u Ljubljani, Celju i u Ateljeu 212, kod Mire Trailović. Zato je, verovatno, napuštajući politbiro proskribovane DKP - Nemačke komunističke partije, samu Partiju, Nemačku i Evropu, odlazeći sa dvadesetogodišnjom prelepom plavušom „zauvek“ u Indiju, na proputovanju kroz Beograd, tražio od direktora Gete instituta da organizuje upoznavanje i oproštajni ručak sa Mirom, Ljubišom i Nadom Kokotović. Ručak je bio bavarski solidan ali je susret sa razočaranim nemačkim komunistom i najigranijim svetskim piscem tog vremena bio uzbudljiv i nezaboravan. Kao da ručate sa Ernestom Tolerom 1939. u Njujorku. Deža-vi...
STRAH I NADA U SAVEZNOJ REPUBLICI NEMAĆKOJ je komad sastavljen od devetnaest drama sa jednim, dva ili tri lica koje se igraju istovremeno (simultano), u devet stanova jedne zgrade koja je Savezna Republika Nemačka iz 1982. godine, ali neobično „liči“ na svaku današnju evropsku, ili okolnu, ili ovdašnju državu, grad ili televizijsku „realnost“ ili rijaliti. Za sat i petnaestak minuta svi Krecovi penzioneri, teroristi, pisci, direktorke banke, policajci, nezaposleni, kasirke iz Lidla, glumice aktivistkinje, mađarski emigranti iz 1956., fotografi i modeli, turski begunci od smrtne kazne i ostali - žive svoj evropski život na klasičnoj pozornici aristotelovskog jedinstva mesta, vremena i radnje. KPGT igra ovu predstavu kao Ristićevu simultanku TAKO, TAKO iz ljubljanske Pekarne iz 1974, simultano i na jednoj sceni, jer je Krec napisao, opisujući scenografiju, da mu se, dok je pisao, činilo da svi stoje na prozorima i da bi hteli da polete...